Anyone who says sunshine brings happiness has never danced in the rain..

R.I.P. Michael Jackson



* * *


Hmm. Teško im je ovo reći, ali Fleka je gotova. Jednostavno je ne mogu pisati. Nezz. Doduše, imam ja za nju i viška inspiracije, isplanirala sam i sam kraj, ali, nezz. Čudno mi ju je pisati. Nisam htjela ovakav kraj, ali jbg. A za
Sarah ću uzeti pauzu jer sam izgubila inspiraciju.
Ali, kako se ono kaže, "I write my stories as I speak". To je točno, i stvarno imam još puno priča u planu..
Za sada me možete naći na blogu koji dijelim sa prijateljicom: .Lestrange Sisters..
Na njemu pišemo HPFF priču.
Možda jednom ponovno počnem pisati Fleur, ali ne vjerujem.
Falla svima šta ste me čitali.

Baj-d..wej: svejedno mi javljajte za postove, čitat ću ih..Ofc..Na ovom blogu mi javljajte za njih...=)
Vaša Fleka..

Božićno jutro...


Oko 7 sati sam se vratila u spavaonicu i pričekala da se Donna, Jess, i Samantha probude. Samantha je moja nova cimerica. Opuštena je osoba. Ima tamnu, skoro crnu, kosu, kao i kristalno bistre tamne oči. Blijede je puti. Ona je došla umjesto Hermione. Hermione se ispisala iz Hogwartsa jer joj je, kao, 'zauvijek dosta magije'. Pitam se zašto. Hah. Sa Samanthom sam se odmah sprijateljila.
Nekad mi stvarno zna biti dosadno zbog toga što sam vampir. Ne mogu spavati pa svaku noć moram smišljati što da radim. Ali dobro, tako imam više vremena za neke stvari i nikad se ne umorim. Ovu noć sam malo šetala po dvorcu, i naravno, pretraživala neka tajanstvena mjesta. To mi je zabavno. Pogledala sam kroz prozor sobe. Snijeg je pokrio cijeli krajolik. U daljini se naziralo selo Hogsmeade, čije su kuće bile okićene u božićnom duhu. Stabla u Zabranjenoj šumi su se bijelila kao da je netko posuo šećer po njima. Ispred Hagridove kolibe je bila jedna jelka na kojoj su visjeli raznobojni ukrasi i kuglice. Iz dimnjaka se pušilo. Znači, Hagrid je već bio budan. Sve je upućivalo na to da je danas Božić...
Donna je glasno zijevnula. Okrenula sam se prema njoj. Pospano je sjedila u krevetu i gledala oko sebe.
„Dobro jutro, sunašce...“- Malo sam je zadirkivala.
„Lool, kako tebi nije dosadno kad ne možeš spavati?“- Upitala je.
„A jbg.“- Odvratila sam i doskakutala do nje.
„Sretan Božić!“- Poljubila sam je i pružila joj lijepo upakirani dar.
„Ajmee. Thx! Sretan Božić i tebi, evo ti dar...“- Rekla je te počela prekapati po ladici noćnog ormarića. Nakon nekoliko trenutaka mi je pružila četvrtasti paket umotan u zlatni ukrasni papir.
„Hvala.“- Zahvalila sam joj.
Vratila sam se do svog kreveta i otvorila paket. Kupila mi je onaj predivni parfem koji sam vidjela u Hogsmeadu. Super!
„Donna, ovo je super!“- Uzviknula sam.
„Je, i tvoje je bazza.“- Ona uvijek za nešto dobro kaže 'bazza'.
Ja sam njoj kupila kutijicu za make-up i bombonijeru.
Jess i Samantha su se probudile.
„Ne, niste nas probudile.“- Odgovorila je Jess na Donnino neizrečeno pitanje. Jess može čitati misli. Jedino meni ne može jer sam ja vampir. To je jedna od dobrih stvari kod vampira.
„Sretan Božić, cure!“- Čestitala sam im.
„I vama.“- Zajedno su rekle.
Počele su otvarati poklone koje su dobile. Ja sam se okrenula prema svojoj hrpi. Poprilično je velika.
Počela sam ih otvarati...
Dobila sam poklone od prijateljica, roditelja, strica i strine, ujaka i ujne...
Od djeda Voldemorta sam dobila prekrasnu ogrlicu sa dvije briljantne, svijetlo plave, kuglice koje se nadovezuju u određenom razmaku. Lanac je srebrne boje, što savršeno paše uz ostatak ogrlice.


Ovo je savršeno. Prelijepo. Brzim pokretom ruke sam ju stavila na sebe da vidim kako mi stoji. Oteo mi se zadivljeni uzdah. Djed stvarno ima ukusa. Moram mu prvom prilikom zahvaliti.
„Fleur, tko ti je to kupio?“- Upitala je Samantha.
„Bazza je...“- Očarano je dodala Donna.
„Voldemort mi je kupio ovu ogrlicu.“- Odgovorila sam i znatiželjno pogledala prema Donni. Ona mrzi djeda. Već znam koja će biti njena reakcija.
„Bah... I nije baš nešto, kad bolje razmislim.“- Napravila je grimasu.
Nasmiješila sam se. Očekivala sam ovako nešto.
„Pogledaj što je meni kupio.. Bah.“- Pokazala mi je najljepši prsten koji sam ikad vidjela. Srebrni, optočen sa dijamantima koji se granaju u dvije linije, linije čiju je sredinu krasio ljubičasti kristal srcolikog oblika. Lagano se ljeskao na svjetlosti blijedih sunčevih zraka koje su dopirale sa prozora.


Nisam ništa rekla. Iako joj je to Voldemort kupio, sigurna sam da će ga sačuvati. Iako to nije htjela priznati, vidjela sam joj u očima da joj se prsten sviđa. A kako i ne bi, pa predivan je.!
Sjela sam na krevet i nastavila otvarati poklone...


* * *


Evo me na jezeru. Ostali učenici, koji su ostali u Hogwartsu, su na ručku. Ja nisam. Ne da mi se ići, kad ionako ne mogu jesti ljudsku hranu. Kao da jedeš zemlju, odvratno. Dumby mi je ustupio mali dio Zabranjene šume na kojem mogu loviti životinje. Ali, ne smijem jednoroge, kentaure, ili neka takva bića. A sad slijedi pitanje 'zašto ne pijem ljudsku krv'... Nezz, jednostavno ne volim ubijati ljude. Mislim, mogla bih, i nitko mi ne bi ništa mogao. Da me strpaju u Azkaban, izašla bih iz njega dok kažeš keks, doslovno. Iako je ljudska krv puno bolja od životinjske. Da, probala sam ju. Jedva sam prestala, i drago mi je zbog toga. Ne volim imati ljudske živote na duši...
Onjušila sam zrak. Snijeg će pasti, opet. Pomalo mi je i dosadio, kad ga ima ovako puno.
Potrčala sam prema dvorcu, i otišla u društvenu prostoriju. U predvorju sam srela Alienor i Draca koji su zagrljeno šetali. Na brzinu sam im čestitala Božić, da im ne smetam. Očito imaju nekog važnog posla.xD
U zadnje vrijeme se jako puno, khm, grle po hodnicima.
(Alienor nemoj se ljutiti zbog ovoga! -_-').
Unutrašnjost Hogwartsa je stvarno dobro uređena. Baš u stilu Božića, kako i treba biti. Viteški oklopi jednoglasno pjevaju božićne pjesme kad netko prođe pokraj njih. To je dobra čarolija, ali je i pomalo jeziva. Na svakom koraku bi se niotkud stvorile imele. To me je jedno vrijeme živciralo jer bi svatko onda tražio da ga poljubim, ako bih se slučajno našla pod imelom. Naravno, to nisam učinila, pa imam dečka. Jednostavno bih tim 'hrabrim' dečkima pokazala zube i oni bi pobjegli. Hah. Velika Dvorana je super uređena. Stolovi su sada, za vrijeme praznika, drukčije poslagani, to jest spojeni su u jedan veliki. Dvoranu krase 12 visokih, jarko zelenih, jelki. Među bojama ukrasa ove godine prevladavaju srebrna i zlatna. Dumby je upotrijebio čaroliju vizualne iluzije snijega pa učenici imaju dojam da im cijelo vrijeme padaju pahuljice na glavu...

U društvenoj je bilo samo nekoliko učenika, među kojima i Mandy Elisabeth Cullen, smeđokosa i smeđooka djevojka ljupkog osmijeha. Ona je, kao i ja, došla iz BeauxBattonsa, samo što je ona došla na početku ove godine. Mi smo se znale i u BeauxBattonsu. Bila je jedna od mojih prijateljica, i još uvijek je.
Laganim korakom sam došla do nje i čestitala joj Božić...
Sjele smo na udobnu fotelju pokraj kamina i započele uobičajeno čavrljanje.
Vrijeme mi je tako brzo prošlo. Kad je na satu kazaljka pokazivala 5 minuta do 4, pozdravila sam se sa Lizzie. U 4 imam dogovor sa Jasperom. Već mi nedostaje, a zadnji put sam ga vidjela ujutro. Hah...

Par dana neću biti na blogovima, zbog teničkih problema, ali svejedno, javljajte mi za postove, nadoknadit ću to!

Which HP Kid Are You?

„Čudno kako se vrijeme tako naglo promijeni..“- Čula sam Anastacijin zamišljeni glas.
„Da, to će jako utjecati na metloboj, čitala sam da je iznimno teško igrati metloboj po snijegu!“- Pričala je Peyton, no nisam bila sigurna da li je itko sluša.
„Koliko je sati?“- Rekla sam te zijevnula.
„Ne brini se, nisi zakasnila na doručak..“- Odgovorila mi je Stacy.
Pospano sam ustala iz kreveta.
„Nego, na što si mislila kad si govorila o nagloj promjeni vremena?“- Upitala sam je dok sam se rastezala.
„Pogledaj kroz prozor..“- Rekla mi je i izašla iz sobe. Stacy nas nikad nigdje ne čeka, jednostavno je drukčija, ili, da se bolje izrazim, svoja je i ne prilagođava se ako ne želi.
Pogledala sam kroz prozor. Vani je padao snijeg.Predivno je izgledalo. Na ostalim kulama Hogwartsa je bio debeli pokrov snijega, a jezero je bilo zaleđeno. Sitne pahulje su se odbijale od prozora, ciljajući prema tlu. Snijeg u Hogwartsu je nešto što se jednostavno mora vidjeti.. U daljini se nazirao Hogsmeade, jedva vidljiv od snijega.
„Cool...“- Zadovoljno sam prošaptala.
„Nije uopće 'cool', pa zar ti nimalo ne mariš za naše treninge? Ovaj snijeg mora prestati padati do prve utakmice.“- Peyotn se našla iza mene i počela brbljati.
„Ti stvarno znaš pokvariti doživljaj..“- Namrgođeno sam promumljala.
Uputila sam zadnji pogled prema prozoru i otišla do ormara. Hmm.. Moram obući nešto toplo, sudeći po vremenu vani.
Iskopala sam tamne traperice i bijelu tuniku sa dna ormara te ih navukla na sebe. Ispod kreveta sam našla bijele patike i obula ih. Jaknu, šal i rukavice sam stavila na krevet, bilo bi mi vruče da ih odmah obučem.. Opušteno sam sjela na krevet, čekajući da se sve cure spreme.
„Danas ćemo se u Hogsmeadu izgrudati samo tako! Jedva čekam..“- Čula sam kako Donna govori Jessici. Pa da, zaboravila sam na grudanje, kako sam glupa. Ja inače nisam baš spretna kad je grudanje u pitanju pa sam izvukla Plašt Nevidljivosti iz kufera i spremila ga u jaknu. Sa ovim trikom sam se poslužila i prošle godine. Lijepo sam se sakrila ispod njega i gađala sve oko sebe, dok su se učenici čudili odakle dolaze grude. Tiho sam se zahihotala sebi u bradu i sjela na krevet. Pogledala sam što rade druge cure. To mi je zabavno, jer se uvijek dobro nasmijem. Peyton je još sama sa sobom raspravljala o metloboju. Bolesno.. Rosse i Hermy su se upravo natezale oko neke majice.
„Naprijed Rosse!“- Uzviknula sam, a Hermione me ošinula pogledom.
Mary-Kate nisam vidjela ali sam je čula, i to jako dobro. Upravo je pjevala, bolje rečeno, kreštala pod tušem. Donna i Jessica su čavrljale dok su čekale da se ostale spreme.
„S kim idete u Hogsmeade?“- Upitala sam, ne znajući ni sama koga.
„Ja idem sa Jessijem“- Rekla je Jess zaljubljenim glasom.
„Ja sa Taylerom..“- Javila se Donna.
„Ja ću sa Tomom.“- Rekla je Rosse, koja je sad u rukama držala poderanu majicu, no nije bila nimalo uzrujana zbog toga.
„A tko ti je taj?“- Zbunjeno sam je upitala.
„Dečko...“- Rekla je odsutno.
„Khm, nisi nam se pohvalila za njega...“- Rekla sam sa osmijehom...


* * *

Kad su se sve spremile, sišle smo na doručak. Sad sam kod Tri Metle, čekam Jaspera, dogovorili smo se da se nađemo ovdje. Našla sam dobro mjesto, odmah pokraj prozora i sjela.
„Bu!“- Netko mi je nakon pola minute šapnuo u uho.
Poskočila sam, a Jasper se počeo smijati.
„Isuse, prepao si me!“- Rekla sam, praveći se da sam ljuta.
„Oprosti..“- Rekao je sa smiješkom i uopće nije izgledao kao da se kaje. -„Kako da ti se iskupim? Evo, častit ću te pivoslacem.“
„Ma ne treba!“- Brzo sam rekla, no on je već otišao do šanka.
Platit će mi za to. Hvala Bogu da ima snijega.. Mračno sam se osmjehnula.
„Hvala..“- Rekla sam kad se vratio sa dvije boce pivoslaca.
„Ma ništa.“
Otvorila sam bocu i potegnula velik gutljaj. Iako sam prije sat vremena pila za doručkom, bila sam jako žedna.
„Mogu te nešto pitati?“- Nesigurno je rekao.
„Naravno, o čemu se radi?“- Nisam znala što da očekujem, sudeći po njegovom nesigurnom glasu, činilo mi se da je nešto važno.
„Khm.. Čuo sam da si ti vampir...“- Ovo mi uopće ne izgleda kao pitanje.. A koje on gluposti pita.. Istina, ja jesam vampir, ali zanima me od koga je to čuo. Došlo mi je da se nasmijem njegovoj boji glasa kad me je to pitao. Kao da ću ga pojesti.
„Da, jesam..I?“- Rekla sam, susprežući osmijeh.
„Pa, jel' ti piješ krv, ili tako nešto?“- Zbunjeno je upitao.
„Vidi, ja sam dobila nekakvi oblik moći.“- Počela sam mu objašnjavati. -„Hmm.. Kako da ti objasnim. Ja mogu piti krv, ukusna je, ali ne privlači me. Jedem ljudsku hranu, pa zar me nikad nisi vidio da jedem za doručkom ili ručkom?“- Nekako mi ovaj razgovor nije imao smisla..
„Aha.. Ok. Sorry, ako ti je neugodno pričati o tome..“- Ovo zadnje je izrekao kao pitanje.
„Ma nije, ako te još što zanima, samo pitaj..“- Rekla sam te se iscerila, otkrivajući zube.
I on se nasmiješio.
„Danas će biti gađanja snijegom..“- Rekao je, pogleda uperenog prema prozoru. Pogledala sam gdje i on. Neki prvašići se već gađaju.
„Hajmo van?“- Upitao je nakon 5 minuta tišine.
„Ok..“- Rekla sam i ustala. Zajedno smo izašli van.
Kad smo izašli, odnekud se stvorio Mike i prišao nam.
„Kraj Vrištave Daščare je pravi rat grudanja! Pridružite nam se..“- Rekao je uzbuđeno.
„Može.“- Rekla sam i, zajedno sa Jasperom, krenula za Mikeom.
Mike je imao pravo, kad smo došli do Vrištave Daščare, tamo su bili mnogi učenici koji su se grudali.
“Hej, Jasper, dođi ovamo!“- Viknuo je neki dečko iz Hufflepuffa.
Jasper je krenuo nešto reći, no ja sam ga prekinula.
„Ma, hajde s njima, ja ću naći svoje prijateljice..“- Stala sam ga nagovarati. Stvarno bi bilo dobro da me posluša, jer želim staviti Plašt, a Jasper ne zna za njega, i ne namjeravam mu reći.
„Ma ne treba, mogu biti s tobom..“
„Ne! Ideš s prijateljima i gotovo! Idem ja naći Rosse..“- Rekla sam, glumeći ozbiljnost.
„Ok.. Al' nemoj se ljutiti kad te izgrudam..“- Rekao je sa smiješkom i otišao.
„Vidjet ćemo i to..“- Rekla sam kad se udaljio dovoljno daleko da me ne može čuti.
Sakrila sam se iza nekog stabla i izvukla Plašt iz jakne.
Pazeći da me nitko ne vidi, stavila sam ga na sebe i krenula u akciju. Napravila sam jednu veliku grudu i dotrčala do mjesta gdje je stajao Jasper sa svojim prijateljima. Lijepo sam stala iza njega i pogodila ga točno po sredini leđa.
„Auu...“- Uzviknuo je i okrenuo se da vidi tko ga je pogodio. Očito ga je zaboljelo. Ja stojim pored njega a on me ne vidi. Bezglasno sam se zahihotala.
Otišla sam od njega, a on je još uvijek pogledom tražio osobu koja ga je pogodila. Nakon par trenutaka je odustao i nastavio se grudati.
Malo sam gađala neke petaše pa mi je dosadilo.
Hermiona je dotrčala do mjesta na kojem sam stajala i uzdahnula. Ni ona nije baš vješta u grudanju. Možda bih se mogla zabaviti s njom. Zgrabila sam sa pod punu šaku snijega i utrljala ga Hermioni u kosu.
„Aaaa..“- Počela je vrištati i mlatarati rukama. Tipično za nju. Okrenula se prema mjestu na kojem sam ja stajala i počela zbunjeno gledati. Pobjegla sam od nje i nastavila se zabavljati.
Dok sam tako gađala nekog prvaša, zapela sam za kamen i skoro pala. Plašt je otkrio moju glavu. Nespretno sam ga na brzinu navukla i naslonila se na obližnje drvo. Koji peh. Osvrnula sam se da vidim jesu li drugi išta primijetili. Svi su se grudali kao da ništa nije bilo, no samo je Alienor zurila u mjesto na kojem sam stajala. Znala sam, ona tako dobro primjećuje.
Krenula je prema meni.
„Khm, nisi mene pozvala da ti se pridružim..“- Prošaptala je, nasmiješeno gledajući u daljinu.
„Ti moraš sve primijetiti.. Ali ako baš moraš..“- Rekla sam te joj pružila dio Plašta da se skloni.
„Hvala. Hoćemo li izgrudati Hermionu.“- Predložila je.
„Cool, ona me ionako u zadnje vrijeme pomalo živcira..“
Alienor sam upoznala preko Donne i ubrzo smo postale prijateljice.
„Eno je, skriva se iza nekog kamena!“- Uskliknula je Alienor.
„Hajdemo onda..“- Rekla sam te smo, sa grudama u rukama, otišle do Hermione..





Post je gotov..
Ja mislim da sad ima više opisa.. Nezz..
Nije baš kratak, valjda vam ne smeta to?
Ako vam se ne čita, ne morate..xD
Bye..

Evo jedna obavijest..
Naime, napravila sam novi blog na kojem ću pisati priču.. Ta nova priča nema veze sa magijom.. Evo link novog bloga: KLIK!..
To ne znači da neću više pisati ovaj blog, naprotiv, radim na novom postu.. Samo što neću imati toliko vremena kao i prije, ali stići ću..

Eto, to bi bilo to..
Bye..

"Drrrrrrrrrrr..."
Budilica me sa svojim iritantno kreštećim zvukom probudila..
Mamurno sam ustala iz kreveta.
Ostale cure su spavale. Blago njima kad ne čuju budilicu..
Krenula sam prema kupaonici, no na putu do svog cilija sam se spotaknula o nešto, i našla se na podu.. Potražila sam uzrok svog pada.
Ah, pa da, moja metla.. Jučer sam je stavila pored kreveta da ne bih zaboravila na kvalifikacije.
"Samo se nadam da nisam bezveze potrošila toliki novac na Vatrenu Munju.."- Tiho sam promrsila u sebi i digla se sa poda.

Kad sam se umila i obukla, probudila sam cure.
Izgledale su kao da su cijelu noć kopale. A kako i ne bi, kad smo sinoć išle leći tek u ponoć..
"Koliko je sati?"- Pospano je upitala Peyton.
"7 i 30, a ako ne požurite, zakasnit ćemo na doručak!"-Rekla sam, pomalo sa prijekorom.
"Peyton, jel' ideš danas na kvalifikacije?"-Upitala sam Peyton, koja je oblačila patike.
"Aha, oćemo zajedno?"-Upitala je.
"Ok, može.."-Veselo sam joj odgovorila..
Zbog onog nestanka profesorice Sprout, kvalifikacije su bile odgođene.

Kad su se sve obukle, sišle smo na doručak.
Dvorana nije bila puna što znaći da smo ipak malo zakasnile.
Zauzele smo mjesta i poćele jesti. Dok sam jela, pogledala sam u strop. Vrijeme je bilo vedro, znaći kvalifikacije se neće opet otkazati..
U miru smo jele i nitko nije pričao, osim Hermione.. Sigurno je opet ponavljala nešto za povijest magije. Hermiona mi je super prijateljica, ali nekad se stvarno iznenadim kako može biti opsjednuta učenjem.
Svaki put kad profesori najave testove, ona je cijela nervozna i nonstop je u knjižnici.. Malo čudno.
Ja sam prva pojela.
"Idem ja na predavanje.."- Rekla sam im.
Prvi sat nam Travarstvo. Taj mi predmet nije baš drag jer se često zaprljam.
"S kim si u paru za travarstvo?"- Upitala me Jessica dok sam odlazila..
"Dogovorila sam se sa Jasperom.."-Okrenula sam se na peti i odgovorila joj..
"Khm.. Ok!."- Rekla je, susprežući hihot.. Kako mi to nekad zna dići kosu na glavi.
Ne mora uvijek znaćiti da sam zaljubljena u nekog dečka samo ako mi je dobar prijatelj..
Pa postoje i muško-ženska prijateljstva??
Kako su Hermione i Ron super prijatelji..Zapravo, oni dvoje su propali slućaj.. Svi smo predviđali da će se Ron napokon dovoljno ohrabriti da pozove Hermy na spoj, ali ništa od toga..
Kraj izlaza iz Velike Dvorane je stajao Jasper.
"Ei.."- Veselo sam ga pozdravila..
"Ej.. Kako si?"- Osmjehnuo se..
"Super.. Hajmo, da ne zakasnimo na sat."- Uhvatila sam ga za ruku i krenula..

"Sutra se ide u Hogsmeade, pa sam te htio pitati bi li htjela ići sa mnom?"- Upitao me dok smo hodali do staklenika.
Jedna od njegovih vrlina je ta što nije nesiguran kad treba nešto pitati.. Nekim dečkima bi trebalo pola sata da me pitaju nešto ovakvo..
"Znaš da hoću.."- Rekla sam te se iscerila..
"Jučer sam bio na kvalifikacijama za vratara Ravenclawske metlobojske ekipe..."-Rekao je te pustio da mu rećenica ostane nedovršena..
"I?? Je si li prošao?"- Upitala sam ga, sa natruhom nestrpljivosti u glasu.
"Pa.."-Argh.. To ćini samo da bi se naljutila. Iz nekog bizarnog razloga, njemu je bilo slatko kad bi se ja naljutila.. Doduše, nije imao baš puno prilika vidjeti mene razljućenu..
Njemu za prkos, ostala sam mirna i suzdržana..
"Ja imam vremena na bacanje, pa kad se odlućiš reći mi, znaš gdje me možeš naći.."- Toćno sam znala reći jer je popustio.
"Pa dobro, prošao sam! I bio sam najbolji.."-Rekao je sa velikim smješkom na licu, a u glasu mu nije bilo ni mrvice samodopadnosti..
Moja suzdržanost je odjednom nestala.
"Super, drago mi je zbog tebe!"- Rekla sam i zagrlila ga..
"Usput, meni su kvalifikacije danas, poželi mi sreču.."-Dodala sam.
"Ma naravno.."
Preostali put do staklenika smo prošli u veseloj tišini..

Kad smo došli do staklenika, ispred vrata su bila većina ućenika..
Neki dečko je prišao Jasperu..
"Hej, Jasper, s kim si u paru za travarstvo.."- Upitao ga je, odmjeravajući me.
"Danas tu čast ima Fleur.."-Odgovorio mu je Jasper s osmijehom..
"Um, okej.. Usput ja sam Mike, a ti?"-Upitao me.
"Ja sam Fleur, drago mi je.."-Nasmiješila sam se.
Minutu poslije, došle su Mary-Kate, Jessica, Donna, Rosse, Stacy, Peyton, i Hermy..
Malo smo pričali pa je došla prof. Sprout..
"Dobro jutro djeco.."- Rekla je..

* * *

Evo me u durštvenoj prostoriji, 16:30 popodne je i čekam Peyton da odemo na kvalifikacije..
Ah, evo je. Čekam je već 10 minuta..
"Gotova sam, hoćemo li?"- Nervozno me upitala.
"A što je tebi, što si tako nervozna.. Hoćeš da i ja tebi pripremim iznenađenje da se razvedriš?"- Upitala sam ju, smijući se jer sam se prisjetila onog iznenađenja koje su ona, Rossel i Mary-Kate meni spremile..
Iz nekog ćudnog razloga, sad su mi ti događaji bili smiješni..
"Haha, nemoj me podsjećati na to, još gore mi je!"- Obrecnula se.
"Okej, sorry, a sad mi reci što te muči.."-Smireno sam rekla.
"Ma bojim se da neću proći.."-Priznala mi je nakon nekoliko trenutaka..
"Ma samo smireno, i pokaži im što si sve naučila preko praznika.."

* * *

"Yes! sve maljce sam poslala gdje treba!"- Ponosno mi je rekla Peyton..
"Da, da vidjela sam.. Jesam ti rekla da trebaš samo biti smirena..."- Rekla sam joj..
sad smo na metlobojskom igralištu. Sad će doći moj red..
"Fleur Luna Delacour.."- Chris je pročitao moje ima sa liste..
"O, hej rodice.. Za koje mjesto ćeš se ti kvalifikacirati?"- Veselo je upitao Chris.
Chris Brider je inaće moj rođak, tj. Donnin brat.
"Za tragaća.."- Rekla sam mu te se nasmiješila..
"Imaš valjda vlastitu metlu?"- Upitao me.
Pokazala sam mu Vatrenu Munju.
Podigao je obrve.
"Prilićno dobra metla.."- Rekao je zamišljeno..
"Pa hajde onda, vini se u zrak, a ja ću pustiti zlatnu zvrčku."- Dodao je.
Ućinila sam što je rekao.. Obožavam letjeti i kad sam u zraku, osjećam se tako slobodno.
Chris je pustio zvrčku, a ja sam je krenula tražiti, ponesena osjećajem ushićenosti...

* * *

Evo me u sobi. Na kvalifikacijama sam prošla.. Peyton je također prošla.. Sad sjedi u društvenoj i čita "Metloboj kroz stoljeća".. Postala je naporna, cijelo vrijeme priča o metloboju, ovisna je o tom sportu. Ah, valjda će ta "ovisnost" utjecati na njezinu igru, u pozitivnom smislu.
"Fleur, meni je dosadno.."- Rekla je Rossel, zijevajući.
"Oćeš sa mnom gnjaviti Hermy?"- Upitala sam je, znajući odgovor.
"Super! Naravno da hoću.. Čula sam da je u knjižnici!"- Uskliknula je i skočila sa kreveta.
Oćito joj više nije bilo dosadno..
"Ponesi i taj tvoj Plašt nevidljivosti.. Imam jednu ideju."- Dodala je.
U zadnje vrijeme smo ja i Rosse poćele smišljati spačke za Hermionu, iako nemamo nikakav razlog za to.
Hermiona se valjda ne ljuti, pa mi se samo šalimo..





Post je gotov.. Njega sam duže vrijeme pisala jer nisam imala baš inspiracija.. Ovo je mali predah od napetijih tema, ali već sam ukratko smislila teme za sljedećih 5-6 postova.. Bit će tu svega, doći će novi likovi itd.., ali neću ništa reći..
Bye..

Osjetila sam oštru bol u cijelom tijelu, kao da me netko reže...
Pokušala sam zavrištati, ali nemam toliko snage. Kad sam udahnula zrak, osjetila sam miris nekih jakih lijekova od kojih me zapekao nos...
Bol je bila tako jaka...
Sa onom mrvicom snage što sam je još imala, napola sam otvorila oći i zaškiljila u strop.
Ma, gdje sam ovo, i što mi se dogodilo. Jedino čega se sad mogu sjetiti je to da sam umrla.. Ili nisam?
Bol se povećala..
Netko pokraj mene je jecao. Zapravo, nije samo jedna osoba jecala. Bilo ih je više. Otprilike 5 ili 6, ne znam...
"Fleur, dušo, da li me čuješ?"-Netko je prepuklim glasom šapnuo u moje uho. Odmah sam prepoznala taj glas: to je bila moja mama..
Pogledala sam u smjeru odakle je dopirao njen glas..
Oči su joj bile nateknute od suza, a lice joj je imalo mučenićki izraz..
Njezin glas mi je dao snage da progovorim.
"Mama...gdje sam..."-Nekako sam uspjela izreći te riječi.
Nakon što sam to rekla, neka žena mi je gurnula čašu sa crvenkastim napitkom u ruke.
"Popij to, bit će ti bolje!"-Strogo je rekla ta žena..
Poslušno sam iskapila cijeli napitak. Bio je vrlo ugodna okusa, a i ona oštra bol se malo povukla, tako da sam sada mogla normalno gledati i bar donekle normalno govoriti..
"Dušo, u bolnici si.."-Mama mi je odgovorila na pitanje.
"Zašto? Što mi je bilo, i zašto me sve boli?"-Imala sam toliko pitanja na koje sam trebala odgovore..
"Spotaknula si se i pala niza stube.. Zadobila si mnogo ozljeda.."-Rekla je te poćela plakati..
Spotaknula se niza stube?
Hmm... Sad se sjećam da sam padala, ali zašto?
Pokušavala sam se sjetiti, ali izgubila sam osjećaj za vrijeme..
Koliko sam već ovdje?
"U nesvijesti si bila nešto duže od mjesec dana.."-Mama je odgovorila na moje neizrečeno pitanje.
"Molim?!"-Zgranuto sam upitala..
Mjesec dana?! Kako to?
Nešto je u meni puklo, i odjednom sam se svega prisjetila, od čega mi nije bilo bolje, nego mnogo gore.. Što je sa Jasperom, Genesis, Odajom Tajni, a profesoricom Sprout?!
Poćela me obuzimati panika...
Što ako je mrtva?
Napokon sam pogledala druge osobe koje su stajale oko mog kreveta..
Do mame je stajao tata, a s moje desne strane su stajale Rossel, Peyton, i Mary-Kate..
One su se, tako reći, kupale u suzama..
"Zašto toliko plačete?"-Zbunjeno sam ih upitala
"Za sve...smo..mi krive..."-Peyton je propentala te riječi kroz suze..
"Ma za što ste vi krive?"-Sad su me već poćele i živcirati..
Mary-Kate je bila nešto pribranija pa mi je sve objasnila.
"Sječaš se kad sam ti rekla za iznenađenje?"-Upitala je, a ja sam potvrdno kimnula glavom."E, pa iznenađenje je bilo takvo da se Rossel pretvorila u Jaspera, misleći da će te to u najmanju ruku barem nasmijati jer smo vidjele kako si prvi dan zurila u njega.. Ali očito smo se prevarile..."
"Nije mi jasno zašto si se tako preplašila?"-Rossel se prvi put oglasila..
"Ma niste vi krive, ja sam trebala u tom trenutku misliti glavom. Pa on je iz Hufflepufa, a i dečki ne smiju u ženske sobe!"
Sad sam tek skužila kako sam glupa, i da sam na te ćinjenice tada mislila, ne bi mi se desilo ništa od ovoga...
Rossel je otvorila usta da još nešto kaže, ali ja sam je prekinula.
"A gdje je Jasper? On i njegova sestra su oteli profesoricu! Možda su je dosad već i ubili?! Trebamo to reći Dumbledoreu!!"-U jednom dahu sam izgovorila sva pitanja koja su me mučila..
"Sve se razriješilo, Fleur.."-Poćeo mi je objašnjavati tata..-"Ono uopće nisu bili pravi Jasper i Genesis McNair. Fenrir Greyback i njegova žena Rosetta su koristili višesokovni napitak tako što su oteli pravog Jaspera McNaira i njegovu sestru. Uzeli su njihove vlasi kose, a njih su držali zatočene u Odaji Tajni zajedno sa profesoricom Sprout. A što se tiće njihovog plana, ćim su popili VeritaSerum, priznali su da su imali namjeru ubiti Albusa Dumbledorea. Nemam pojma odakle im ta luda ideja. Fenrir i Rosetta Greyback su vukodlaci i služe čarobnjacima koji se bave crnom magijom..."
Zblenuto sam zurila u njega.
"Aha, sad znam zašto si se prepala kad sam se ja pretvorila u Jaspera.. Ti si već znala da je on, dobro, ne pravi on, ali znala si da su oteli prof. Sprout..."-Zaključila je Rossel..
"Dušo, pokušaj malo odspavati.. Mi ćemo te sad ostaviti, moramo ići"-Rekla mi je mama, i poljubila me u čelo..
"Ok, kako želite.."-Odvratila sam joj i prevrnula se na bok..
Opet me zaboljelo pa sam prostenjala..

* * *

Kad sam se probudila, bila sam sama u sobi..
Madame Pomfrey je najvjerojatnije bila u svom uredu..15-ak minuta sam samo ležala i razmišljala o svemu što su mi rekli...
>>Knock-knock<<-Netko je pokucao na bolnička vrata..
Madame Pomfrey je izašla iz svog ureda i otišla otvoriti vrata..
Nisam vidjela tko je tamo jer Madame Pomfrey nije otvorila vrata do kraja..
Čula sam samo da je rekla "Ah, kad već moraš.."
Otišla je od vrata i ponovno ušla u svoj ured..
Netko je polako otvorio vrata.. Pokraj njih je stajao netko koga nisam ni najmanje oćekivala-Jasper...
Blago sam se lecnula ugledavši ga.
Zatvorio je vrata za sobom i prišao mi.
"Hej.."-Tiho je rekao.
" 'si ti pravi Jasper McNair?"-Prekasno sam skužila kako glupo zvučim..
Tek mi je sad došla do glave ćinjenica da ja uopće ne poznajem pravog Japsera McNaira..
"Aha, jesam..Došao sam ti se ispričati..."
Sad sam se smela..
"Ispričati mi se? Zašto?"
"Pa, zbog mene si se spotaknula, a onaj Fenrir, ili kako već, je sigurno bio grub prema tebi--"
"On bi se trebao ispričavati a ne ti.. Ti mi nisi ništa napravio!"-Upala sam mu u riječ..
"Ok... Nadam se da je tebi bolje.."
"Ahaa.. Je."
Sad sam ga već napola slušala..
Promatrala sam njega. Visok je, ima brončanu kosu, dobro građeno tijelo,zaglađene crte lica, blijedu kožu... Ukratko- Prelijep je, ali nešto na njemu je bilo najuočljivije, ujedno i najljepše, a to su njegove oči.. Učinilo mi se kao da mijenjaju nijanse. Kad je došao bile su zelene boje, a sad su se ćinile nekako plave...
"Oči ti mijenjaju boju?"- Izravno sam ga upitala..
"Khm, da..."- Izgledao je kao da mu je neugodno.
"Jako je lijepo.."- Rekla sam mu.
"Stvarno?"- Zvučao je iznenađeno..
"Da.."
Osjećala sam se neobično ugodno uz njega... Kao da ga godinama poznajem..



Nekih pola sata smo pričali o sebi, prijateljima, školi i ostalom, a onda je došla Madame Pomfrey do nas i rekla da je vrijeme posjeta gotovo..
Pozdravili smo se i on je otišao..
"Kad ću ja moći izići iz bolnice?"-Upitala sam Madame Pomfrey.
"Za 10-ak dana."-Odgovorila mi je..
Prostenjala sam.. Uopće mi se ne stoji još 10 dana u bolnici..

* * * Nakon 10 dana * * *

Napokon izlazim.. U bolnici je užasno dosadno..
Posjećuju me prijatelji(Čak i Jasper, s kojim sam u posljednje vrijeme postala super prijateljica!), ali svejedno, nisam u bolnici proživljavala neko super iskustvo.
Skočila sam iz kreveta(Sad me ništa nije boljelo), presvukla se i otišla pozdraviti Madame Pomfrey.
Poppy Pomfrey je stroga ali jako brižna dama..
Došla sam do njezina ureda..
"Idem ja, hvala vam na svemu, i doviđenja.."-Rekla sam joj.
"Doviđenja"-Hmm.. Nije bila baš rječita..
Na izlazu me čekala Donna..
"Ah, napokon si izašla!"-Rekla je i zagrlila me.
"Da, napokon!"-Uzdahnula sam.
"Čula sam da si se vrlo dobro sprijateljila sa Jasperom.."- Izjavila je dok smo šetale hodnicima do velike dvorane.(Subota ujutro je pa idemo na doručak..)
Pravila sam se da nisam ćula kako je naglasila riječ "sprijateljila".
"Ma nemoj.."- Odvratila sam joj.
Došle smo pred Veliku Dvoranu..
"Stvarno sam se zaželjela malo ljudske hrane.."-Rekla sam Donni dok smo ulazile.
"Ne brini, ja sam jela za tebe."- Iscerila mi se.
Pogledala sam prema Hufflepuffskom sotlu, sa nekom čudnom nadom da ću vidjeti Jaspera..
Želja mi se i ostvarila. Ćim me je ugledao, Jasper mi se nasmiješio..
Mahnula sam mu..
"OoOoo.."- Čula sam Donnin zvižduk iza sebe..
Bubnula sam je laktom i otišla sjesti..
Nekako mi se ćinilo da će od sada sve krenuti na bolje...



Post je gotov...
Oni koji nešto nisu skužili u prošlom postu, nadam se da je sad sve razriješeno..
Ovo nije kraj, bit će i nastavaka..
Sad moram smišljati nešto napetije..xD
Bye..

"Fleur, što ti je, cijela si nekako napeta danas?"-Upitala me Peyton za doručkom..
"Da istina je.."-Brzo je dodala Rossel-"I mi smo preplašeni zbog one otmice, ali Dumbledore će to srediti..Pa on je veliki čarobnjak. Brzo će se naći profesorica, nemoj biti toliko uspaničena.."
"Ništa vi ne znate..."-Tiho sam si promrsila u bradu, više za sebe nego za njih. Oćito nisu čule ovo zadnje jer su se počele došaptavati..
"Hej, u društvu se ne šapće!"-Prekorila ih je Mary-Kate.
Peyton i Rossel su ušutile i zagrizle u prepećenac.
Ja i nisam marila za to što one pričaju. Više sam razmišljala o onome što me večeras ćeka. Nitko me ne sili na to, ali nekako, ne znam ni sama kako, želim otići u Odaju tajni..
Zvonilo je..
Tek sam sada shvatila da nisam ni taknula zobene pahuljice koje su mi bile u tanjuru. Jednostavno nisam mogla misliti na hranu u ovom trenutku..
Otišla sam sa Anastaciom na predavanje.
Primijetila sam da se Rossel i Peyton opet došaptavaju, ali sada je s njima bila i Mary-Kate.. Čudno-pomislila sam, no nisam se puno zamarala time..
Prije izlaza iz Velike Dvorane, nagonski sam pogledala prema Hufflepufskom stolu. Jaspera i Genesis nije bilo.
Stresla sam se.
Anastacia je to primijetila jer je hodala priljubljena uz mene.
"Fleur, što ti je?"-Tiho me upitala..
"Ma ništa..Samo mi je malo hladno..."-Na brzinu sam smislila laž, a onda sam to i požalila..
"Hmm.."-Zamišljeno je rekla-"Ako ti tako kažeš.. Ali meni bi bilo vruče da na sebi imam tako debelu jaknu..."-Značajno je pogledala moju jaketu..
Sad kad me podsjetila na to, stvarno mi je postalo vruče..
"Hajde, požurimo, inaće ćemo zakasniti na predavanje!"-Brzo sam promijenila temu..
Nijedna od nas nije više ništa rekla dok smo hodale hodnicima.. Čulo se samo naše jednoglasno lupkanje cipela po kamenom podu.


* * *


Evo me u Društvenoj prostoriji..Sad sam došla sa zadnjeg predavanja danas- Povijest Magije..
Profesorima nisam posvećivala ni djelić svoje pažnje, ali oni to kao da nisu ni primijetili. Sigurno su bili, blago rečeno, vidljivo napeti..
A sad mi se još nešto poćelo motati po mislima.. Rossel, Peyton, i Mary-Kate su cijeli dan bile zajedno i nonstop su se došaptavale..
To mi je malo išlo na živce, a i postala sam znatiželjna.. Što je to tako važno da ja ne smijem znati? Inače su mi sve povjeravale i znaju da nikad ne bi odala tajnu, a sad ovo..
"Hej, Fleur, dođi nešto u sobu.."-Doviknula mi je Mary-Kate sa stuba i prenula me iz misli..
Podigla sam se na noge i, odjednom vrlo poletno, došetala do nje..
Gorila sam od znatiželje, misleći da će mi napokon reči o ćemu su tako tajanstveno pričale..
"Što je?"-Upitala sam, nadajući se da ne ćuje znatiželju u mom glasu..
"Cijeli dan si nekako tmurna i preplašena..."-Poćela je."...Pa smo ja, Peyton, i Rossel smislile jedno iznenađenje za tebe i nadam se da ćeš se napokon malo nasmiješiti..."
"Znaći, o tome ste se cijelo vrijeme došaptavale?"-Ups, izletjelo mi je!..
Automatski sam rukom prekrila usta.
Mary-Kate mi se kratko iscerila i rekla-"Da, o tome smo pričale.. Valjda se ne ljutiš?"
"Naravno da ne, ali koje je to iznenađenje, ako bi se moglo znati.." Jer sam sigurna da me danas ništa ne može nasmijati-Dodala sam u sebi..
"Vidjet ćeš već. A sad, odi u sobu, tamo je iznenađenje..."
"Ok, ok..."
Poćela sam se uspinjati stubama, ali Mary-Kate nije išla sa mnom. Svalila se u fotelju pokraj kamina i poćela pričati sa nekim dečkom..
Pitam se, zašto?
Došla sam do sobe i vrlo oprezno otvorila vrata.. Iskreno, ne znam što bih očekivala pa mi je još gore..
U sobi je bio mrkli mrak, iako je tek 7 sati.. Štapićem sam upalila svijeće koje su obasjale cijelu sobu..
A onda sam pogledala svoj krevet. Na njemu sjedio Jasper.. A gdje je iznenađenje...
Čekaj malo..Jasper?!
Jasper na mom krevetu!
JASPER!!
Trebalo mi je 20-ak sekundi da mi ta misao dopre do mozga.
Skamenjeno sam stajala na vratima i zurila u njega.
A onda mi je prišao..
"Ej, mala!"-Rekao mi je nekim čudnim, grubim glasom, koji kao da nije pripadao njemu, pa je izgledalo kao da se guši ili tako nešto..
O, ne! Dolazi me ubiti!! Sigurno je saznao da sam ja prisluškivala njega i njegovu sestru!! To mi je tek sad sinulo.
"Aaaaaaaaaaaaaahhhhhhhhh!!!"-Ispustila sam prestravljen vrisak i otrčala iz sobe koliko me noge nose..
Nisam gledala gdje idem, kao da sam slijepa. Kad sam trčeći došla do stuba, spotaknula sam se o nešto oštro i poskliznula se...
Poćelo mi se mutiti u glavi dok sam padala, čula sam prestravljene vriskove oko sebe, ali nisam više mogla misliti o tome..
Sad mi je samo jedna misao bila na umu: To je to, kraj, mrtva sam!
Nakon pola sekunde sam izgubila svijest...






Evo, ovo bi bio post... Pisala sam ga samo sat ili dva..
Neki će primijetiti i da radnja ide brzo, ali imam svoje razloge za to..Ovo je tek poćetak...
Malo je kraći nego inače, ali nadam se da vam to ne smeta..
Oni koji pročitaju do kraja neka se ne zbune: PRIČA JOŠ NIJE GOTOVA!..
Sutra ću pisati novi post..Nezz kad ću ga objaviti, ubrzo..xD
Oprostite na gram. greškama, znam da ih ima...
Bye...

Btw.. Ja mislim da mi ovaj post nije baš nešto.. Nezz....

"Ma kako sam glupa..yesus, zašto se toga nisam prije sjetila? Pa da, naravno, pokušat ću to.."-Mrmljala sam sebi u bradu dok sam koračala sobom..
Sad sam se tek sjetila da bi mogla na Mapi za haranje potražiti prof. Sprout, ali, naravno mora biti u Hogwartsu, ili Hogsmeadu..
Poćela sam prekopavati po kovčegu da je nađem. Na dnu je.Na brzinu sam je izvukla, promumljala lozinku i kucnula štapićem po njoj.Jedan trenutak se nije ništa dogodilo, a onda su se na mapi pojavila imena svih ljudi koji su bili u Hogwartsu..Pretražila sam svaki kutak mape, ali profesorici ni traga..
Mapa ne pokazuje mrtve ljude- Slućajno sam pomislila, i stresla se..Dobro mi je Donna jednom rekla, pravi sam pesimist..
Razmotrila sam druge mogućnosti..
Ako profesorice nema nigdje na mapi, a ne vjerujem da je mrtva, onda je sigurno na jedinim mjestima koja Mapa ne pokazuje, a to su Soba Potrebe i Odaja Tajni..O da, Odaja Tajni postoji, u to sam se jako dobro uvjerila prošle godine.
Otmičar ju sigurno nije odvukao u Sobu Potrebe jer mnogi ućenici znaju za tu sobu...
Za Odaju Tajni ne znam baš..U nju možeš ući samo ako si Parsel-Ust, a donedavno sam bila 99% sigurna da sam je jedini Parsel-Ust u Hogwartsu..Sad mi se ta sigurnost poljuljala..
Argh, ovdje ne mogu normalno misliti.. Znam, otići ću na obalu jezera.
Tamo sam se uvijek osjećala smireno i bolje nego što bih trebala. Možda je to zato što mi tamo nitko ne odvraća pažnju i na miru mogu sagledati neke ćinjenice.Idem tamo, ali trebat će mi Plašt nevidljivosti jer nam profesori ne daju van..
Izvukla sam Plašt iz sakrivenog pretinca u kovčegu, ogrnula se njime, pokupila Mapu koja je pala na pod, i izašla iz sobe..
U društvenoj se stvarno osjećala napetost, kao da si je mogao uhvatiti rukama.. Primijetila sam da su neki ućenici danas izašli iz Društvene samo kako bi doručkovali..
Blago njima, kako mogu izdržati. Ja nisam poput njih, ako previše stojim u zatvorenom prostoru, poćne me hvatati klaustrofobija.. To je nešto što i ne volim baš kod sebe, ali mi pomaže kad se želim izvući sa dosadnih satova..
Krenula sam mahnuti Rossel, ali onda sam se sjetila da sam pod plaštem i da me ne mogu vidjeti, pa sam odustala od te geste..
Polako sam se prošuljala do otvora u zidu i izašla vani..
Debela Dama je zbunjeno gledala u mom pravcu, ali me nije mogla vidjeti..
Zastala sam u jednom praznom hodniku i otvorila mapu. Ok, nigdje nije bilo nikoga, ali, nešto mi je upalo u oči. Jasper McNair je sa nekom curom po imenu Genesis McNair stajao u jednoj praznoj ućionici. To mu je sigurno sestra...
Znam da ne bih smjela, jer nisam osoba za prisluškivanja, ali krenila sam prema toj praznoj ućionici. Nije bila daleko.
Kad sam došla, stavila sam uho na odškrinuta vrata i poćela osluškivati..
"..Ma gdje ti je bila pamet?!"-Siktala je Genesis na brata..Najvjerojatnije je bila 7. godina..
"Ali, morao sam! Debela glupaća je čula za naš plan!!"-i on je njoj uzvraćao siktanjem..
Čekaj malo siktanje, hmm, zmijsko siktanje...
PA ONI SU PARSEL-USTI!!
Pa, sad sve ima smisla!-Pomislila sam i automatski udarila rukom u vrata.
To je bila velika greška!
"Tko je tamo?!"-Upitao je Jasper, sa jedva vidljivom natruhom straha u glasu, i izvukao štapić iz đepa.
Skamenila sam se.
Njegova sestra je krenila prema meni, također sa štapićem uperenim u otvorena vrata.
Od panike nisam mogla ni progovoriti ni pomaknuti se. Jedan mi je glas u glavi uporno govorio da pobjegnem. Poslušala sam ga i uložila ogroman napor da natjeram svoje noge u trk. Trčala sam prema Gryffindorskoj kuli, ne osvrčući se da vidim da li me prate..
Odahnula sam kad sam došla pred Debelu Damu i vidjela da nema nikoga iza mene..Skinula sam plašt sa sebe.
Kad me je vidjela, Debela Dama je izgledala zatećeno. Vjerojatno nije navikla da joj se ućenici pojavljuju niotkud..
"Mala, što ti radiš ovdje?! Trebala bi biti u svojoj Društvenoj..Ne smijete se smucati po dvorcu.."-Poćela je zamišljeno mrmljati sebi u bradu, mršteći se.. Ta žena je stvarno znala iritirati..
"Limunov šerbet!"-Upala sam joj u rijeć.
Debela Dama se uvrijeđeno pomaknula u stranu i nevoljko me pustila da prođem..
U otvoru sam opet navukla plašt na sebe..Društvena je puna..Joj, samo mi je još to trebalo..

Trebalo mi je 20 minuta da dođem do sobe, ali, hvala Bogu, soba je bila prazna..
Sad sjedim na krevetu, pokušavajući razmišljati mirne glave..Stvarno sam se bila prepala Jaspera..
Ali ćak i tad, u panici da će me otkriti, donijela sam jednu odluku.
Otići ću u Odaju tajni i naći profesoricu..
Znam i kad ću ići; sutra u ponoć...



To je to..Ovaj post je kraći nego prošli..
Kad se vratin sa puta, poćet ću pisati novi u kojem ću pisati kako san ušla u Odaju Tajni..
Pozz svima..Vidimo se za 5-6 dana..

"Budi see..Ej??..Zakasnit ćemo.."-Neki glas mi je zakreštao na uho..Pospano sam pokušala otvoriti oči-i ugledala Donnu..
"Evo, budna sam..Je si li sretna?"-Promumljala sam.
"Ajde brže, oblaći se..Nećemo stići doručkovati"-Odvratila je..
"Ok, evo, daj mi samo 2 minute?"..

Kad sam se odjenula, sišle smo na doručak..Velika je dvorana već bila puna.Zauzele smo mjesta pokraj Jessice, Hermione, Mary-Kate i ostalih..
Neka cura me, odjednom, snažno zagrlila.
"Joj, Fleur, falila si mi.."-Zacvrkutao je poznati glas..
"Ej, Rossel, opet te nisam prepoznala.."-I ja sam nju zagrlila..
"Pa naravno, kad mi je kosa sada roza"-rekla je..
Profesor Dumbledor je poćeo govoriti novosti, kao i na poćetku svake godine..
Sa osmijehom sam se prisjetila njegovih rijeći od prošle godine..'Svašta, Salo, Bluna, Uštip'..Rekao je da tako njemu izgleda dobro održan govor....
Kad je završio, pred nama su se stvorila svakojaka jela..
Ja sam uzela 2 prepećenca.
Cure su preprićavale kako im je bilo na ljetu, nije mi se baš dalo slušati ih, ali, nisam ih htjela povrijediti..
Moje premišljanje je prekinuo dolazak sova..Među stotinama smeđih i sivih ušara i kukuvija, razabrala sam svoju, snježno bijele boje, sovu po imenu Flekica..
Nosila je duguljast, zamotan paket..Što bi to moglo biti?
A onda sam se sjetila, pa da, preko ljeta sam razmišljala o metloboju, i odlučila sam se na kvalifikacijama prijaviti za tragača..
Flekica je ispustila metlu meni na krilo, te stala jesti ostatke prepećenca..
Nisam odmah otvorila svoju Vatrenu Munju[Tako se zove metla], ne želim privlačiti pozornost..Malo sam pročavrljala sa Rossel dok je prof. McGonagall dijelila rasporede...Na brzinu sam pogledom prešla preko žućkastog pregamenta..

Evo što imam danas:

Ujutro:
-Preobrazba
-Čarolije
-Obrana od mraćnih sila, blok sat


Popodne:
-Travarstvo
-Skrb za magićna stvorenja
-Proricanje sudbine

Obrana od mraćnih sila mi je najdraži predmet, jer jako ćesto imamo praktičnu nastavu..Ali proricanje sudbine mi je dosadno, najvjerojatnije ću taj sat markirati..
Za 15 minuta zvoni, tako da sad idem odnijeti metlu u sobu..
"Cure, idem ja u sobu odnijeti metlu.."-Pozdravila sam ih i krenula
"Čekaj me, idem s tobom!..Zaboravila sam knjigu iz preobrazbe."-Uzviknula je Jessica za mnom.
zajedno smo izašle iz Velike dovrane, a onda se neki visoki dečko brončane kose zabio u nas.
"Sorry.."-Rekao je dubokim glasom.
"Nema veze"-Smeteno sam odvratila, no on se već bio izgubio..
Razmišljala sam kako netko može biti tako šeprtljav.Jedan djelić mog uma je čak pomislio da je taj dečko jako zgodan, no otresla sam se te pomisli...


Evo me na OOMS..Preobrazba i Čarolije su mi nekako brzo prošli jer smo imali praktićnu nastavu pa je bilo zanimljivo..
Iz OOMS ipak nemamo praktićnu nastavu, nego učimo o Neoprostivim Kletvama.To je dosadno, pa i ne slušam baš što profesor Moody govori.Ali, on je to očito primijetio..
"Gospođice Delacour, biste li bili tako dobri pa da nam kažete koje su 3 neoprostive kletve?"-upitao me.
"Oprostite, možete li ponoviti pitanje?"-Zamolila sam ga.
"Naravno. Možete li mi nabrojiti 3 neoprostive kletve? "-Ponovio je
Hvala Bogu, to znam.Tata mi je pričao o njima kad sam bila mala.
"Mogu..To su: Imperio, Cruciatus, i Avada Kedavra"-Nabrojila sam ih..
"Hmpf..Ajde dobro"-Promrmljao je ispod glasa..Oćito se nadao da neću znati odgovoriti na pitanje.
Još smo malo ponavljali o tim kletvama, a onda je zvonilo..
Sa Donnom sam otišla na ručak..
Kad smo ušle u Veliku Dvoranu srele smo Britney.
"Ej, sestro"-pozdravila sam je..
"Ej.."-Na brzinu mi je mahnula, te odjurila za prijateljima..Oćito joj je super u školi..
Zauzela sam mjesto između Hermione i Rossel.Njih dvije su već jele, blago rećeno.
Stavila sam si malo pečenog krumpira i mesa na tanjur.
"Stvarno ideš na kvalifikacije za metlobojsku ekipu?"-Upitala me Peyton
"Da, zašto pitaš?"
"Ma, idem i ja, pa sam mislila da bi mogle ići zajedno.."
"OK, može.."-Složila sam se."A za koje češ se mjesto prijaviti?"-Dodala sam..
"Razmišljala sam o tome da budem gonić,znaš, preko ljeta sam malo vježbala..."-Pustila je da joj rećenica ostane nezavršena.
"Ja ću se prijaviti za tragaća"-rekla sam.
"Moj brat Chris je kapetan metlobojske momčadi, možda ga mogu zamoliti da vam osigura mjesto u ekipi?"-Ubacila sa Donna
"Stvarno misliš da tako grozno igramo??"-Upitala sam je,susprežući osmijeh
"Ma nisam tako mislila.."
"Znam, znam, zezam se..Pa kad bi ti mislila da ja i Peyton ne znamo igrati"-Upala sam joj u rijeć
Nije ništa rekla.
Kad smo pojele, otišle smo sve zajedno na Travarstvo..
Travarstvo slušamo zajedno sa Hufflepuffima, jer je prof. Sprout predvodnica njihovog doma..
Vani je padala kiša pa smo morale trčati do staklenika..
Čudno, prof. Sprout je već došla..Inaće je uvijek moramo čekati.Možda brine za nas i ne želi da bezveze stojimo na kiši..
No, kad smo ušli u staklenik, profesorice nije bilo.Nekoliko pitara, koje je najvjerojatnije pripremila za nas, bilo je razbijeno.Što se ovdje desilo?Hufflepuffi su već bili unutra.Također su izgledali začuđeno..
"Hey, pa što se ovdje desilo?"-Zbunjeno sam upitala
"Nemamo pojma, ovdje smo već desetak minuta.."-Odgovorio je jedan visoki dečko.Odnekud mi je poznat.Ah, da, to je Ernie McMillan..
"A gdje je Jasper? Na Povijesti Magije je rekao profesoru da mu je pozlilo, i ovaj ga je pustio van.."-Upitala je zamišljeno jedna cura iz Hufflepuffa.
Jasper..Hmm...Tko bi to mogao biti.
Odgovor mi je uletio u staklenik.
"Eno ga!"-uzviknula je ta ista cura.
A, znaći, to je Jasper..Onaj dečko s kojim sam se sudarila poslije doručka.Ali, sad mu je pelerina bila na nekim mjestima poderana, kosa mu je stršala na sve strane,i uopće nije izgledao kao da mu je pozlilo!
"Jesam li zakasnio..Huh..A gdje je profesorica Sprout?"-Upitao je zadihano..
Nešto mi tu nije štimalo.
"Ne izgledaš mi kao da ti je pozlilo, prije kao da si se borio sa zmajevima"-Sarkastićno sam ga upitala.
"Ne guraj nos gdje mu nije mjesto!"-Ljutito mi je odvratio.
Nije mi danas bilo do svađe, pa sam ušutjela...
Više nitko nije progovorio.Svi smo slušali kako kiša štropota niz staklenik.Imala sam osjećaj kao da netko puca na nas..
I tako ravnih 15 minuta.A onda mi je ta neizvjesnost poćela ići na jetra. Profesorica Sprout nas nikad nije puštala da je tako dugo ćekamo.
"Ne mogu više ovako, idem do zbornice, možda je tamo!"-Naživcirano sam progovorila.
Izašla sam iz staklenika i potrčala najbrže što mogu do predvorja.
Dok sam hodala do zbornice, sa mene se cijedila voda, a kako je vani blatno, moje su se stope jasno vidjele na kamenom podu..
"Filch će me ubit zbog ovoga."-Promrsila sam sebi u bradu.
Došla sam do vrata zbornice, i pokucala.Profesor Flitwick mi je otvorio vrata.Pitam se kako je dohvatio kvaku.
"O, gospođice Delacour, što vi ovdje radite? Zar ne biste trebali biti na nastavi?"-Rekao je piskutavim glasom te odmjerio pogledom moj pokisli lik..
"Pa, trebala bih imati Travarstvo, ali već profesorice Sprout nema"-Odgovorila sam mu."Čekamo je već 20 minuta."-te dodala..
"Pa to ne može biti, vidio sam je poslije doručka!"-Zbunjeno je rekao..
"A da je potražite? Nikad nije ovoliko kasnila na sat."-Predložila sam mu..
"Ne znam gdje bi mogla biti..Idem pitati prof. Dumbledora, možda ona zna..."-zamišljeno je mrmljao, više za sebe.
"Vi se vratite u staklenik i recite svojim kolegama da imaju slobodan sat, a ja idem potražiti profesoricu Sprout.."

* * *
Evo me u društvenoj prostoriji..
20 minuta nakon što sam svima javila da imamo slobodni sat, oglasio se ravnatelj i rekao da svi odemo u svoje društvene prostorije.5 minuta nakon što smo ušli u Gryffindorsku kulu, došla je profesorica McGonagall, i sve nam ispričala.Naime, profesorica Sprout je nestala, a Dumbledore je jako zabrinut.Posljednih 50 godina, nakon što je crni mag po imenu Grindewald umro, nije bilo nikakvih nestanaka ni masovnih ubojstava. Prof. McGonagall nam je rekla da se nikako ne smijemo sami "smucati" po školi, i da što više vremena budemo u društvenoj prostoriji, ili u pratnji nekog od profesora..
Zapravo mi je jako čudno da bi netko oteo prof. Sprout.
A sad slijedi pitanje tko bi iz Hogwartsa to mogao učiniti..
Malo mi je bio sumnjiv Jasper McNair, ali, on je još učenik, i to isto godište kao i ja..Svejedno, pratit ću ga na svojoj "Mapi za haranje"..Mapu za haranje sam zdipila iz Filchova kabineta. Jako mi je korisna..
Tako sam sjedila pokraj kamina i razmišljala još dobrih sat vremena, a onda mi je dosadilo..
Pogledom sam potražila prijatelje:
Anastacia se, kao i obićno, zavalila u najmekši naslonjać, i, oćito je opet slušala onu RAP glazbu..
Hermiona i Peyton su pisale zadaću, dok su se Mary-Kate i Rossel, pak zafrkavale..Jessica je bila sa svojim dečkom, a Donna je odlazila u sobu..
Svi su izgledali malćice napetije nego inaće..
Pitam se da li i oni razmišljaju o tome što nas još sve čeka...





OK, to bi bilo to..Jako sam se žurila dok sam pisala post, tako da će sigurno biti grešaka, ali nemojte mi zamjeriti na tome..xD
Nisam ni opisivala, ali brige me za to...
Narednih par dana me neće biti jer neću biti doma...
Sljedeći post će biti malo napetiji jer je profa nestala..LOL....
Bye...

Pozzan svih..